Hashimotova bolest (Kronični autoimuni tireoiditis)

Nazvana je po japanskom liječniku Hakuru Hashimotu koji ju je 1912. godine prvi opisao.

Hashimotova bolest predstavlja jedan od najčešćih autoimunih poremećaja u općoj populaciji. Bolest se oko 15 puta češće javlja kod žena u usporedbi s muškarcima, najčešće između 30. i 50. godine života, s izraženom komponentom obiteljskog nasljeđivanja i prenošenja na potomstvo. U određenim sredinama boluje čak do 10 % populacije.

Osnovne karakteristike Hashimotove bolesti

Osnovna karakteristika Hashimotove bolesti je razaranje tkiva štitnjače kroničnim autoimunim upalnim zbivanjem, odnosno mobilizacijom obrambenog sustava našeg organizma u kojem vlastite upalne stanice (T i B limfociti) i produkti B-limfocita (protutijela) napadaju i uništavanju štitnjaču. Bolest je povezana s promjenama u genima HLA-DR5, PTPN22, gena za tireoglobulin i receptora vitamina D, kao i mutacijom gena CTLA-4 (engl. Cytotoxic T-lymphocyte Antigen-4). Mutacije gena CTLA-4 dovode do smanjenja inhibitorne aktivnosti upalnih stanica (T-limfocita), što rezultira njihovom prekomjernom aktivnošću u razaranju vlastite štitnjače. Može biti potaknuta psihičkim stresom, trudnoćom, kroničnim upalnim procesima i primjenom lijekova i cjepiva.

Iako u praksi najčešće rezultira smanjenom funkcijom štitnjače, odnosno smanjenim stvaranjem hormona T4 i T3 (javljaju se tjelesna usporenost, pojačano opadanje kose, promjene na koži i noktima, usporena probava, debljanje, poremećen menstrualni ciklus, poremećaj seksualne funkcije) te se kao takva i liječi, moguć je i razvoj bolesti u obliku pojačane funkcije štitnjače, ali i njene uredne funkcije.

Simptomi i komplikacije Hashimotove bolesti

Oboljeli mogu biti bez ikakvih simptoma ili se prezentirati tegobama različitog stupnja poput kroničnog umora, osjećaja iscrpljenosti, neispavanosti nakon uredno prospavane noći, sniženog raspoloženja ili depresije i smanjene mogućnosti koncentracije.

Rijetke komplikacije Hashimotove bolesti obuhvaćaju razvoj zloćudnih tumora limfatičnih stanica (primarni Non-Hodgkinov limfoma štitnjače) i Hashimotove encefalopatije (poseban oblik Hashimotove bolesti koji se može razviti u dvije osnovne kliničke prezentacije: ponavljane neurološke smetnje koje nalikuju moždanom udaru i progresivni oblik poremećaja u kojem dominiraju psihijatrijski simptomi uz simptome demencije).

Dijagnostički postupak i liječenje Hashimotove bolesti

Dijagnostički postupak obuhvaća specijalistički i ultrazvučni pregled štitnjače, određivanje TSH i, eventualno, hormona štitnjače te ponekad scintigrafiju i rjeđe punkciju štitnjače. Moguće je provesti i genetsko testiranje. U krvi, kod 30 – 40 % oboljelih nalazimo snižene vrijednosti željeza uz/bez razvijenih simptoma slabokrvnosti te povišene razine masnoća (kolesterol).

Liječenje Hashimotove bolesti gotovo uvijek je doživotno, a temelji se na liječenju njenih posljedica, najčešće smanjene ili rjeđe pojačane funkcije štitnjače. Također je potrebno napomenuti da u 10 % slučajeva dijagnoza Hashimotove bolesti povlači za sobom povećani rizik za razvoj drugih autoimunih bolesti (celijakija, šećerna bolest tip 1, autoimuna upale jetre, autoimuna anemija, multipla skleroza, reumatoidni artritis itd.).