Čvorovi u štitnjači („hladni“ i „topli/vrući“ čvorovi)

Čvoraste promjene u štitnjači u principu predstavljaju razvoj dobroćudnih tumora štitnjače koji mogu stvarati hormone („topli/vrući“ čvorovi“) ili biti hormonski neaktivni („hladni“ čvorovi). Javljaju se izolirano, odnosno pojedinačno pa onda govorimo o jednočvorastoj štitnjači ili postoji oblik gdje nalazimo dva, odnosno više čvorova (više čvorasta štitnjača). Pri tome štitnjača može biti uredne veličine ili povećana. Osnovni poremećaj u svim navedenim oblicima predstavlja mutacija gena za TSH receptor ili njegove unutarstanične podjedinice na stanicama štitnjače. Čvorovi predstavljaju nakupine stanica štitnjače koje djeluju autonomno i ne podliježu kontrolnim mehanizmima hipofize i hipotalamusa.

Klinička slika

Čvorovi nisu bolni na dodir. U slučaju „toplih/vrućih“ čvorova, bolesnici se prezentiraju kliničkim i laboratorijskim znakovima ubrzanog rada štitnjače, tj. hipertireoze. Hladni čvorovi mogu biti benigni (npr. ciste i adenomi), a ponekad se može raditi i o raku štitnjače, odnosno metastazama drugih zloćudnih tumora koji se šire na štitnjaču.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnostički postupak uključuje specijalistički i ultrazvučni pregled štitnjače, određivanje TSH i hormona štitnjače te eventualno protutijela. Vrlo često je potrebno napraviti scintigrafiju i citološku punkciju, potonje osobito u slučaju „hladnih čvorova“ većih od 1 cm ili čvorova manjih od 1 cm koji iskazuju ultrazvučne kriterije moguće zloćudnosti. Genetsko testiranje se provodi u izabranim slučajevima.

U slučaju „toplih/vrućih“ čvorova, cilj liječenja je potisnuti stvaranje viška hormona štitnjače, dok se kod „hladnih“ čvorova medikamentozno liječenje ne provodi, ali ukoliko postoji indikacija, potrebno je provesti kirurško liječenje (u slučaju nepovoljnog citološkog nalaza, rasta čvora, pritiska na okolne anatomske strukture ili poteškoća s gutanjem i disanjem).