Pretilost

Pretilost (debljina) se smatra jednim od najraširenijih kroničnih, kompleksnih, endokrinih poremećaja pandemijskih razmjera, posebice u visoko razvijenim zemljama. Možemo je definirati kao prekomjerno nakupljanje masnoga tkiva u organizmu koje rezultira povećanjem tjelesne mase te predstavlja značajan rizični čimbenik ugrožavanja zdravlja s razvojem niza kroničnih bolesti i stanja. Preuhranjenost se razlikuje od pretilosti i definiramo je kao povećanu masu tijela u odnosu na dogovorene standarde prema tablicama koje u obzir uzimaju omjer visine i težine. Tjelesnu masu se može najlakše procijeniti izračunavanjem indeksa tjelesne mase (ITM) (BMI, engl. Body Mass Index) koji predstavlja rezultantu kvocijenta tjelesne težine u kilogramima s kvadratom visine tijela u metrima. Smatra se da normalni ITM za muškarce iznosi oko 22.5 kg/m2, a za žene 23.5 kg/m2. Prevalencija pretilosti u Europi trenutno iznosi od 15% – 22 %, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama oko 30 %. Smatra se da će do 2030. godine 35% – 50 % svjetske populacije biti pretilo s trendom daljnjeg pogoršanja. Pretilost predstavlja eklatantni primjer kombinacije nasljeđa (multifaktorske genske promjene) i okolišnih čimbenika. Do sada je identificiran veliki broj gena uključenih u fiziologiju apetita i kontrolne metaboličke mehanizme, čije promjene imaju ulogu u nastanku pretilosti, kao što su mutacije gena FTO, gena za melanokortinski receptor (MC4R), proopiomelanokortin (PMOC), transkripcijski faktor PPAR-γ (engl. Peroxisome proliferator-activated receptor-γ) i leptinski receptori. Godine 1994. američki tim znanstvenika predvođen Jeffreyem Friedmannom identificirao je hormon leptin te pokazao njegovu funkciju u inhibiciji gladi i razvoju pretilosti, koja nastaje kao posljedica snižene osjetljivosti na djelovanje leptina. Ovaj proces rezultira nemogućnošću razvijanja osjećaja sitosti i inhibicije osjećaja gladi, usprkos visokim razinama leptina u krvi (tzv. otpornost na leptin ili leptinska rezistencija).

Okolišni čimbenici

Od najvažnijih okolišnih čimbenika spomenimo prehrambene navike (prekomjerni unos visokokaloričnih namirnica biljnog, životinjskog i rafiniranog porijekla bogatih šećerima i mastima), nedovoljnu tjelesnu aktivnost, etničke, kulturološke i socioekonomske čimbenike, manjak fizičke aktivnosti, postojanje drugih kroničnih i endokrinih bolesti (oštećenje hipotalamusa, hiperinzulinemija, Cushingov sindrom, smanjena funkcija štitnjače (hipotireoza), smanjena funkcija hipofize (hipopituitarizam), sindrom policističnih jajnika, smanjena funkcija jajnika i testisa (hipogonadizam) i uzimanje nekih lijekova (antidepresivi, glukokortikoidi)). Pretilost se javlja i kao popratni simptom različitih prirođenih, genski-uvjetovanih poremećaja.

Oblici pretilosti

U kliničkoj praksi razlikujemo tri oblika pretilosti:

• hipertrofičnu (s nalazom povećanja veličine masnih stanica)
• hiperplastičnu (karakterizirana je povećanjem broja masnih stanica)
• miješanu (ima obilježja i hipertrofičnog i hiperplastičnog oblika)

Tip 1 pretilosti obuhvaća ITM od 25 – 29.9 kg/m2, Tip 2 ITM od 30 – 39.9 kg/m2, a Tip 3 ITM ≥ 40 kg/m2. Centripetalni tip pretilosti karakteriziran je središnjim (centralnim) nakupljanjem masnog tkiva u i oko trbuha, dok je centrifugalni (periferni) tip pretilosti dominantno karakteriziran potkožnim nakupljanjem masnog tkiva. Centralni tip je povezan s težim metaboličkim posljedicama i razvojem težih komplikacija.

Klinička slika

Tip pretilosti, spol, vrijednost ITM-a, način raspodjele masnog tkiva na tijelu te popratne tegobe i komplikacije koje se javljaju kao posljedica pretilosti određuju kliničku sliku. Nju tipično čine kozmetski defekti, otežano kretanje, psihičke tegobe i različiti klinički entiteti poput endokrinoloških i metaboličkih (povišena razina šećera u krvi ili šećerna bolest tip 2, povišene razine urata (mokraćne kiseline) u krvi (hiperuricemija), masnoća (hiperlipidemija), smanjena funkcija testisa i jajnika (hipogonadizam), pojava kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih poremećaja (proširene vene, povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija), srčani i moždani udar)) te druge komplikacije poput pulmoloških (opstruktivna apneja pri spavanju, plućna embolija, astma, učestale upale dišnog sustava), onkoloških (rak dojke, maternice, prostate, gušterače, jajnika, bubrega, žučnog mjehura, želuca, žuči i žučnih kanala, debelog crijeva), ginekoloških/opstetričkih (eklampsija, sindrom policističnih jajnika), psihijatrijskih (depresija), gastroenteroloških (masna jetra, kamenci u žučnom mjehuru) i ortopedskih (degenerativne bolesti kostiju i zglobova).

Dijagnoza i liječenje pretilosti

Dijagnoza se postavlja specijalističkim pregledom, laboratorijskim i hormonskim pretragama te različitim dodatnim pretragama u odnosu na kliničku indikaciju. Liječenje pretilosti je izrazito kompleksan proces koji uključuje higijensko-sanitarne mjere, medikamentoznu, a ponekad i endoskopsku, odnosno kiruršku terapiju.