Dobroćudni i zloćudni tumori endokrinih žlijezda

Endokrini i neuroendokrini tumori predstavljaju veliku skupinu dobroćudnih, ali i zloćudnih tumora (neuro (endokrini) karcinomi). Radi se o izraslinama koje se mogu javiti pojedinačno (pri čemu je zahvaćena samo jedna endokrina žlijezda) ili u skupinama kada su zahvaćene dvije ili više endokrinih žlijezda. Također mogu nastati i u drugim organima izvan endokrinog sustava. Ovisno o njihovoj sekrecijskoj sposobnosti, razlikujemo endokrine tumore koji su hormonski aktivni, tj. stvaraju i izlučuju određenu vrstu hormona i hormonski neaktivne endokrine tumore. U kliničkoj praksi su puno značajniji endokrini karcinomi, budući da se radi o zloćudnim tvorbama koje imaju potencijal lokalnog i udaljenog širenja (metastaziranja) te ukoliko se pravovremeno ne postavi dijagnoza i pristupi liječenju, dovode do smrtnog ishoda. Kada govorimo o zloćudnim endokrinim karcinomima, na prvom mjestu po učestalosti nalazimo rak štitnjače iza kojeg dolaze ostali, po pojavnosti, na sreću rjeđi tumori, poput feokromocitoma, raka kore nadbubrežnih žlijezda i doštitnih žlijezda. Ukoliko se radi o organima koji sadrže posebne vrste stanice (tzv. APUD stanice), tada govorimo o neuroendokrinim tumorima koji su u velikom broju dobroćudni, ali često mogu pokazivati i zloćudne karakteristike. Najčešće susrećemo tumore hipofize, gušterače, srži nadbubrežne žlijezde, ali i neuroendokrine karcinome koji izrastaju u želucu, crijevima, plućima, živčanom sustavu, jednjaku, crijevima. Bolesnici se prezentiraju izrazito različitim simptomima, koji u pravilu nastaju zbog prekomjernog lučenja hormona iz tumorskog tkiva.

O čemu ovisi klinička slika?

Klinička slika nadalje ovisi o lokalizaciji, kliničkom stadiju, proširenosti tumora i vrsti stanica koje su zahvaćene zloćudnim procesom. Navodimo samo neke primjere: zloćudnom pretvorbom G-stanica želuca, dvanaesnika ili gušterače nastaju gastrinomi koji se odlikuju lučenjem gastrina, čime se stimulira prekomjerno stvaranje želučane kiseline i nastanak želučanih ulkusa; klinička slika snižene razine šećera u krvi (hipoglikemije) zbog visoke razine inzulina karakteristična je za inzulinome koji  nastaju zloćudnim rastom ß-stanica gušterače; feokromocitom (tumor srži nadbubrežne žlijezde) stvara velike količine hormona adrenalina i noradrenalina, što uzrokuje napade visokog tlaka, ubrzanog rada srca i znojenja; neke vrste neuroendokrinih tumora prezentiraju se napadima otežanog disanja i crvenila lica, dok je klinička slika proljeva dominantna kod neuroendokrinih tumora crijeva.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja specijalističkim pregledom, laboratorijskim pretragama i dijagnostičko-instrumentalnim pretragama (endoskopske pretrage poput gastroskopije, kolonoskopije, bronhoskopije), uzimanjem uzorka tumora punkcijom i biopsijom, laboratorijskim i hormonskim pretragama, genetskim analizama i metodama radiološke dijagnostike poput snimanja s CT-om, MR-om i PET-om. U ranim stadijima bolesti, liječenje je kirurško, a kod uznapredovalih stadija primjenjuje se specifično onkološko liječenje.