Dijabetička neuropatija

Dijabetička neuropatija je najčešća komplikacija šećerne bolesti.

 Već kod otkrića šećerne bolesti oko  14 - 30% bolesnika ima neki oblik oštećenja perifernog živčanog sustava a nakon 25 godina trajanja bolesti više od 50% bolesnika ima dijabetičku neuropatiju. Oko 13% bolesnika ima bolnu dijabetičku polineuropatiju. Dijabetička polineropatija podrazumijeva oštećenje perifernoga živčanog sustava u sklopu šećerne bolesti. U načelu razlikujemo bolnu i bezbolnu (asimptomatsku) polineuropatiju. Bolna dijabetička neuropatija remeti san i funkcioniranje bolesnika zbog čega  može nastati tjeskoba i depresija i dovode do smanjenja radne sposobnosti.

Periferna polineuropatija zahvaća motorne i senzorne živce, a najizraženija je na nogama a simptomi su:  distalne parestezije, bolovi noću, grčevi u mišićima, pečenje u nogama i stopalima, preosjetljivost na dodir, osjećaj boli od dodira pokrivača, neosjetljivost stopala na toplinu i hladnoću, suha koža. Sve tegobe pojavljuju se simetrično, najprije na prstima, potom na stopalima i zatim na donjim dijelovima potkoljenica. Kako bolest napreduje, zahvaća i ruke istim načinom širenja od prstiju prema podlaktici. Tegobe su izraženije u mirovanju i noću, pa remete san. Napredovanjem bolesti na donjim dijelovima udova, osobito nogu uzrokuje hipotrofiju malih mišića s posljedičnom mišićnom slabošću. Zbog utvrđivanja vrste i stupnja oštećenja živaca radi se elektroneurografija koja je pouzdana i ponovljiva metoda.   

Liječenje je kompleksno, a prevenciju bi činila dobra regulacija glikemije, edukacija bolesnika o redovitom kretanju, ciljanim vježbama za mišiće stopala i potkoljenica te prevenciju ozljeda stopala. Simptomatsko medikamentozno  liječenje bola  vrši se prema smjernicama Hrvatskog društva za liječenje boli. U liječenju bolne dijabetičke polineuropatije mogu se primijeniti metode fizikalne terapije npr. transkutana elektrostimulacija (TENS) zbog učinka na smanjivanje boli.